Većina ljudi misli da bi anksioznost prepoznali odmah, zamišljamo osobu koja paniči, ne može da diše ili ima vidljiv napad panike.

Kao što ljekar ne propisuje terapiju bez pregleda, tako ni firma ne može donositi kvalitetne promjene bez razumijevanja stvarnih potreba svojih zaposlenika i timova. 

Neka djeca odbijaju određenu vrstu hrane, ne vole pranje zuba, dodir oko usta ili imaju pretjeranu reakciju na određenu teksturu.

Način na koji se povezujemo s drugim ljudima u ljubavnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima često nije slučajan.

Emocije i razvoj govora kod djece usko su povezani. Dijete koje se osjeća sigurno, prihvaćeno i emocionalno podržano lakše istražuje, komunicira i razvija jezičke vještine.

Ljudi koji stalno stavljaju druge ispred sebe često ne rade to zato što ne znaju šta žele, nego zato što su vrlo rano naučili da je njihova vrijednost povezana s time koliko su dostupni, korisni i prilagodljivi.

Ne pate svi ljudi od “velikih” dijagnoza. Ali mnogi svakodnevno žive s emocionalnim stanjima koja su tiha, neupadljiva i često zanemarena.

Granice nisu kazna niti manje ljubavi, već smjernica za dijete koje će mu dati osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i razumijevanja svijeta oko njega.

Prokrastinacija nije samo loša navika, već složen psihološki obrazac ponašanja. Iako većina ljudi zna da bi određeni zadatak trebalo obaviti, unutrašnji otpor često prevlada.