Kako izgleda prvi odlazak psihoterapeutu?
Prvi odlazak psihoterapeutu za mnoge ljude nije lak korak. Često ga prati neizvjesnost, nelagoda ili strah od toga šta će se desiti, kako će izgledati razgovor i da li će osoba znati “šta treba reći”. Zapravo, upravo te nedoumice su vrlo česte i potpuno normalne. Psihoterapija nije ispit, niti intervju koji možete “položiti” ili “pasti”. To je prostor u kojem se postepeno gradi razumijevanje vas i vaših iskustava.
Šta se dešava na prvom susretu?
Prvi susret je najčešće upoznavanje, psihoterapeut želi razumjeti zbog čega ste došli, kako trenutno doživljavate ono kroz šta prolazite i šta vam je u ovom trenutku najteže. Ne postoji pritisak da ispričate sve odmah. Vi određujete tempo i količinu informacija koje dijelite.
Razgovor obično ide u smjeru:
- osnovne informacije o vama;
- zbog čega ste odlučili potražiti podršku;
- kako trenutno doživljavate svoju teškoću;
- kako to utiče na vaš svakodnevni život;
- imate li ranija iskustva sa psihološkom podrškom;
- šta biste željeli da se promijeni kroz terapijski proces.
- Psihoterapeut u ovom susretu ne donosi brze zaključke, nego pokušava dobiti širu i cjelovitiju sliku.
Da li moram odmah pričati o svemu?
Ne. Jedna od najčešćih zabluda je da na prvom susretu morate “ispričati cijeli život”, u stvarnosti, većina ljudi počinje oprezno, s kratkim opisima i osnovnim informacijama. Terapijski prostor ne traži spremnost na sve odmah, ako vam je teško govoriti o nečemu, i to ima svoje mjesto u razgovoru. Upravo način na koji se osjećate dok govorite o nečemu često je jednako važan kao i sama priča. Na prvom susretu najvažnije nije koliko ste rekli, nego da se počne graditi osjećaj sigurnosti i povjerenja u odnosu jer bez toga nema ni pravog terapijskog procesa.
Kakva je atmosfera?
Psihoterapijski prostor je zamišljen kao sigurno, povjerljivo i nenametljivo okruženje, to znači da nema procjenjivanja, kritike niti moralnih presuda. Mnogi ljudi budu iznenađeni koliko prvi susret zapravo liči na razgovor bez pritiska, bez očekivanja da znate “kako treba” i bez potrebe da budete drugačiji nego što jeste. U početku može postojati nelagoda, nesigurnost ili osjećaj da niste sigurni kako se “ponaša” u takvom prostoru. To nije znak da nešto nije u redu, nego prirodan dio ulaska u odnos koji je nov i ličan, većina ljudi se postepeno opusti kada iskusi da tu ne mora ništa biti savršeno.
Šta ako ne znam šta da kažem?
To je vrlo često. Psihoterapeut vas obično vodi kroz razgovor pitanjima, tako da ne postoji potreba da imate unaprijed pripremljen “tok priče”. Ponekad je sasvim dovoljno reći: “Ne znam odakle da počnem.” Čak i tišina ima svoje mjesto u terapiji, ona se ne posmatra kao problem, nego kao dio procesa u kojem se misli i osjećaji postepeno slažu i dobivaju svoj oblik.
Da li je normalno da budem nervozan/na?
Da. Prvi susret često nosi nervozu, sram, nesigurnost ili strah od procjene. To ne govori ništa loše o vama nego o tome da ulazite u situaciju koja je nova, lična i emocionalno važna. Već nakon prvog razgovora mnogi ljudi osjete olakšanje, ne zato što su se stvari riješile, nego zato što su po prvi put izgovorene u prostoru koji ne osuđuje i u kojem ih neko zaista sluša.
Šta ako zaplačem?
Mnogi ljudi pokušavaju zadržati suze jer misle da će time pokazati slabost ili izgubiti kontrolu, međutim, emocije nisu prepreka terapiji one su njen prirodan dio. Ponekad upravo onda kada prvi put osjetimo da smo saslušani i prihvaćeni, emocije koje smo dugo nosili u sebi pronađu prostor da budu izražene. Zbog toga na terapiji ne morate skrivati suze niti se zbog njih izvinjavati.
Hoće li sve što kažem ostati povjerljivo?
Jedno od najvažnijih načela psihoterapije jeste povjerljivost. Sve što podijelite na terapiji zaštićeno je profesionalnom tajnom, to omogućava da govorite otvoreno, bez straha da će ono što ste rekli biti podijeljeno s drugima. Izuzeci postoje samo u rijetkim situacijama koje su propisane zakonom, kada postoji ozbiljna opasnost po život ili sigurnost vas ili drugih osoba, a o tome će vas terapeut informisati na samom početku saradnje.
Zašto je prvi korak najteži?
Zato što psihoterapija znači ulazak u vlastiti unutrašnji svijet u ono što često dugo držimo u sebi, odgađamo ili pokušavamo sami nositi. I upravo zato prvi korak rijetko donosi lakoću, ali gotovo uvijek donosi promjenu u načinu na koji osoba više nije sama sa onim što nosi.
Za kraj
Možda na prvi susret nećete doći sa svim odgovorima, i ne trebate, dovoljno je da dođete sa spremnošću da napravite prvi korak prema sebi. Ponekad upravo taj korak bude početak promjene koju ste dugo priželjkivali.