Šta je to mucanje?
Mucanje je poremećaj fluentnosti govora kojeg karakterišu ponavljanje ili produžavanje glasova slogova ili riječi, zastoji u govoru, ubacivanje različitih glasova, neadekvatne pauze, izbjegavanje govora i određene fizičke i tjelesne manifestacije.
Faktori i mogući uzroci mucanja?
Sa sigurnošću se ni danas ne može reći koji je uzrok nastanka mucanja iako je to prvi opisani govorni poremećaj u literaturi. Faktori koji mogu biti povezani jesu genetski naslijeđena skolonost ka mucanju, doživljaj sebe i svijeta oko sebe, mogućnost prilagođavanja različitim promjenama oko sebe, lični doživljaji straha i frustracije, sredinski različiti uticaji koji mogu biti nepovoljni za osobu koja muca.
Kada se mucanje najčešće javlja i na šta treba obratiti pažnju?
Mucanje se najčešće javlja između 2. i 6. godine života, kada se naglo bogati govorno-jezički razvoj. Može se javiti postepeno ili iznenada. Treba obratiti pažnju da li se radi o tkz. Fiziološkom/prelaznom mucanju koje se najčešće javlja između 2 i 3 godine života koje spontano prolazi. Ispoljava se oklijevanjem u govoru ponavljanjem pojedinih glasova i slogova riječi i rečenica. Dijete nema teškoću da govori ne obraća pažnju na date manifestacije disfluentnosti samo se ispravlja, dešava se nesklad između brzine misli i motoričke izvedbe pokreta organa koji učestvuju u govoru najčešće se manifestuje usljed prevelike uzbuđenosti. Za razliku od početnog mucanja koje postaje napeto i sa pojačanim ponavljanjima, produžavanjima glasova i sve češće blokade gdje dijete zaustavlja tok zraka na jednom ili više mjesta. Dolazi do izražajnijih sekundarnih ponašanja koje nastaju kao reakcija na samo mucanje. Djeca su sada svjesna mucanja često ubacuju startere kao što su: m, um, pa i sl. Dolazi do frustracije, straha i razvijanja negativne slike o sebi kao o ravnopravnom govorniku.
Uticaj mucanja na kvalitet života?
Mucanje ne utiče samo na komunikaciju i govor osobe koja muca nego i na sam nivo samopouzdanja, samopoštovanja i emocionalno stanje. Osobe mogu imati osjećaj srama, frustracije i straha od govora što može kao posljedicu imati izbjegavanje govora i povlačenje. Na socijalni život također može imati uticaj jer osoba se ne izlaže sudjelovanjem u svakodnevnom razgovoru, izbjegava sklapati nova prijateljstva. Kod odraslih može imati negativan uticaj na polju profesionalnog razvoja, kod biranja zanimanja, kod grupnih aktivnosti, javnih nastupa i sl.
Cilj logopedske terapije?
Logopedska terapija pomaže osobi da razvije kontrolu disanja i govora, smanji napetost, pospješi fluentnost i reducira nefluentan govor, ali i potakne osobu da promjeni način doživljaja sebe u komunikaciji. Cilj terapije nije samo tečan govor već kvalitetniji život. Svaka osoba zaslužuje biti saslušana bez obzira na to kako govor zvuči.