U psihoterapijskoj praksi često čujem rečenicu: "Jednostavno nemam samopouzdanja", i obično odmah nakon toga slijedi pitanje: "Kako da ga izgradim?"
Zanimljivo je koliko često ljudi vjeruju da je samopouzdanje osobina koju neki „imaju“, a drugi „nemaju“. Kao da je to neko urođeno svojstvo, s kojim se probudiš ili ne. A zapravo, to je daleko od istine, samopouzdanje nije nešto što ti „fali“. To je unutrašnji odnos koji se gradi postepeno, iskustveno, i što je posebno važno ne gradi se kroz savršenstvo, nego kroz dozvolu da budeš nesavršen.
Šta zapravo znači imati samopouzdanje?
Imati samopouzdanje ne znači nikada sumnjati u sebe. Ne znači uvijek znati šta radiš, niti biti siguran u svaki korak, pravo samopouzdanje znači vjerovati sebi i onda kad ne znaš kako će sve ispasti.
To je sposobnost da zadržiš povjerenje u vlastitu vrijednost i sposobnosti čak i kad se suočavaš s greškama, odbijanjima ili nesigurnošću. Samopouzdanje nije glas koji kaže: “Ja sam najbolji.” To je tihi, stabilni glas koji kaže: “Znam da ću se snaći, čak i ako ne uspijem odmah.”
Kroz profesionalni rad, vidim da ljudi s autentičnim samopouzdanjem ne bježe od svojih slabosti oni ih poznaju, razumiju i prihvataju. Ne grade sliku savršenstva, već odnos sa sobom koji je pun strpljenja, razumijevanja i poštovanja jer samopouzdanje nije odsustvo sumnje već prisustvo povjerenja. Sumnja je prirodna i dolazi s izazovima, novim situacijama ili kad izlazimo iz zone komfora. Povjerenja da možeš pokušati, naučiti, pogriješiti i opet nastaviti, jer znaš da te ne definiše tvoj neuspjeh, nego način na koji ustaneš poslije njega. To je povjerenje koje razvijaš prema sebi da, bez obzira na to šta se dogodi, znaš da ćeš se pobrinuti za sebe. Pravo samopouzdanje znači upravljati sumnjom i djelovati unatoč njoj. To je sposobnost da procijeniš svoje resurse, učiš iz grešaka i nastaviš naprijed, umjesto da te strah ili neuspjeh paraliziraju. Istraživanja pokazuju da funkcionalno samopouzdanje raste kroz praksu, refleksiju i iskustvo. Redovno suočavanje s izazovima omogućava da kroz uspjehe i greške jačaš vjeru u svoje sposobnosti, dok refleksija pomaže sagledati što funkcioniše, a što ne, razvijajući sposobnost objektivnog razumijevanja vlastitih postupaka. Svako iskustvo, bilo pozitivno ili konstruktivno negativno, potvrđuje tvoju sposobnost da se nosiš sa životnim situacijama, gradeći unutarnje povjerenje koje nije zavisno od tuđih pohvala ili trenutne sreće. Na taj način samopouzdanje postaje vještina koja se sustavno razvija i učvršćuje kroz kontinuirani rad na sebi.
Zašto mnogi ljudi nemaju stabilno samopouzdanje?
Mnogi ljudi svoje samopouzdanje nesvjesno grade na promjenjivim stvarima, na uspjehu, pohvalama, izgledu, mišljenju drugih ili trenutnim rezultatima. Dok sve ide dobro, osjećaju se sigurnije u sebe, ali čim dođe greška, kritika ili neuspjeh, taj osjećaj samopouzdanja se uruši kao da nikada nije ni postojao. To se događa jer većina nas samopouzdanje vidi kao nešto što “dolazi izvana”. Kao da moramo zaslužiti pravo da se osjećamo dovoljno sposobno. Pravo, stabilno samopouzdanje dolazi iznutra iz odnosa koji gradimo sa sobom, a ne iz okolnosti koje se stalno mijenjaju.
Samopouzdanje se ne gradi time da nikada ne sumnjamo, već time kako reagujemo kad sumnja dođe. Stabilno je onda kada možeš reći: “Možda mi danas ne ide najbolje, ali to ne znači da ne mogu.” Nije stvar u tome da uvijek vjeruješ u sebe već da sebi vjeruješ dovoljno da nastaviš i kad nije lako.
Samopouzdanje se ne dokazuje ono se njeguje.
Jedna od najvećih zamki u koju ljudi upadaju je pokušaj da „dokažu“ da su vrijedni kroz postignuća, perfekcionizam, stalnu dostupnost drugima, ali istina je da samopouzdanje ne raste kroz potvrdu izvana, nego kroz odnos iznutra.
Evo nekoliko smjernica koje često dijelim s klijentima kada radimo na jačanju unutrašnje sigurnosti, pitanja za razvoj samopouzdanja (oktobar fokus):
- Šta sam ovaj mjesec već uradio/la što mi je bilo neprijatno ili izazovno i kako sam se osjećao/la poslije toga? (Samopouzdanje raste kad se suočavaš s neugodnostima).
- Koju jednu stvar sam odlagao/la jer mi je djelovala “preteško” i kada ću je tačno pokušati uraditi ovaj mjesec? (Postavi sebi konkretan datum i vrijeme).
- U kojim situacijama sam ovaj mjesec stajao/la iza sebe, čak i ako je bilo teško? (Razvija se osjećaj da možeš vjerovati sebi).
- Kome ili čemu sam rekao/la “ne” da bih zaštitio/la svoje granice? (Postavljanje granica je temelj zdravog samopouzdanja).
- Šta sam naučio/la o sebi kroz grešku koju sam napravio/la ovaj mjesec i šta ću uraditi drugačije? (Samopouzdanje se ne gradi savršenstvom, već oporavkom).
- Kojim postupkom sam sebi dokazao/la da sam pouzdana osoba? (Kad ispuniš obećanje dato sebi rasteš).
- U čemu sam bio/la hrabar/ra ovaj mjesec, iako me bilo strah? (Hrabrost + akcija = samopouzdanje).