Prepoznati da je djetetu potrebna podrška je prvi i najvažniji korak ka razumijevanju njegovih potreba i pružanju pravovremene podrške.
Razgovor sa psihologom i logopedom treba obaviti prije nego teškoće ili izazovi sa kojim se susreće dijete postanu intenzivne i izražene. Iako roditelji često primjećuju promjene u komunikaciji, govoru, ponašanju, emocionalnim reakcijama kod djece stalno su u dilemi. Da li je to samo faza? Treba li još sačekati? Kada je vrijeme da potražim savjet ili pomoć ?
Jedan od najvažnijih savjeta za roditelje jeste da ne čekaju, jer razgovor sa psihologom ili logopedom može biti koristan i onda kada roditelj želi samo provjeriti i biti siguran da li se dijete razvija u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama.
Djetinjstvo je period intenzivnog emocionalnog i socijalnog razvoja. Djeca uče kako prepoznati, razumjeti i izraziti vlastite emocije, kako s nositi sa granicama i frustracijom, kako se prilagođavati različitim dnevnim situacijama i okolini.
Logopedska podrška nije namijenjena samo djeci koja ne govore. Ona obuhvata razvoj jezika, razumijevanja, komunikacijskih vještina, fluentnosti, teškoće na području čitanja i pisanja. Isto tako psihološka podrška nije samo rad na polju ponašanja, nego prostor za razumijevanje djetetovih potreba, emocija, jačanje njegovih potencijala, podrška roditeljima.
Razgovor sa psihologom može biti koristan kada dijete:
- ima česte i intenzivne emocionalne reakcije
- teško reguliše ljutnju, tugu…
- pokazuje strahove i nesigurnosti
- ima izazove u odnosima s vršnjacima ili članovima porodice
- pokazuje promjene u ponašanju, spavanju, apetitu ili svakodnevnim navikama
- teško uspostavlja granice i socijalno prihvatljivo ponašanje
- prolazi kroz značajne promjene u životu ili stresne događaje
- pokazuje izraženu potrebu za kontrolom, teško prihvata neuspjeh
- ima teškoće s pažnjom, koncentracijom i održavanjem aktivnosti
Razgovor sa logopedom može biti koristan kada dijete:
- ne reaguje na ime i ne uspostavlja kontakt očima interakciju sa okolinom
- nema pokazne geste ni razvijene predgovorne vještine
- ne razvija govor u odnosu na očekivanu za hronološku dob
- teško razumije jednostavne naloge i pitanja
- govor je narušen u toj mjeri da ga okolina teško razumije
- nepravilno izgovara glasove u odnosu na razvojnu dob
- ima poremećaj fluentnosti u govoru mucanje, brzopletost
- ima teškoću u izražavanju svojih potreba i misli
- ima teškoće na polju čitanja i pisanja
Važnost saradnje psihologa i logopeda
Govor, jezik, mišljenje, emocije i ponašanje međusobno su povezani. Dijete koje ima poteškoće u komunikaciji može pokazivati frustraciju jer ne uspijeva izraziti svoje želje I potrebe. S druge strane emocionalne teškoće mogu uticati na pažnju, motivaciju i uključivanje u terapijski proces
Ponekad je u određenim situacijama posebno važan zajednički pristup logopeda i dječijeg psihologa da bi se cjelovitije djelovalo i da bi dijete dobilo potpunu podršku. Zajednički pristup posebno je značajan kod djece sa razvojnim i komunikacijskim teškoćama kao što su: selektivni mutizam, poremećaj iz spektra autizma, poremećaj fluentnosti govora, ADHD, poteškoće socijalne komunikacije, intelektualne teškoće, govorno-jezičke teškoće praćene emocionalnim ispadima, kada anksiozni poremećaji utiču i na verbalnu komunikaciju. Zajednički rad nije neophodan u svakom slučaju već u odnosu na individualne potrebe djeteta na koje se planski djeluje.
Cilj psihološke i logopedske podrške nije samo prevazilaženje trenutnih teškoća, već jačanje kapaciteta djeteta i porodice za zdraviji razvoj i kvalitetnije svakodnevno funkcionisanje.
“GOVORIMO S LJUBAVLJU, RASTEMO S POVJERENJEM”
061 474 074 ili e- mail: