Ne čekajte da postane preteško, mentalno zdravlje zaslužuje pažnju svaki dan
Kada govorimo o mentalnom zdravlju, često zamišljamo dvije krajnosti: ili smo dobro ili imamo ozbiljan psihički problem. Međutim, između te dvije tačke postoji čitav prostor u kojem se naše mentalno zdravlje mijenja pod uticajem onoga što živimo, odnosa koje gradimo, gubitaka koje doživljavamo, pritisaka kojima smo izloženi i načina na koji se sa svime tim nosimo.
Ponekad čovjek spolja sasvim dobro funkcioniše. Ide na posao, brine o porodici, razgovara s ljudima, završava obaveze i možda se čak često smije. Istovremeno može mjesecima živjeti sa snažnom anksioznošću, osjećajem praznine, tugom, nesanicom ili unutrašnjom iscrpljenošću koju gotovo niko ne primjećuje.
Zato mentalno zdravlje ne možemo procjenjivati samo prema tome koliko neko uspijeva „normalno funkcionisati“.
Teška psihička stanja ne izgledaju uvijek dramatično
Anksioznost nije samo povremena zabrinutost. Može značiti stalnu napetost, osjećaj da će se nešto loše dogoditi, potrebu da sve držimo pod kontrolom, teškoće sa spavanjem, tjelesne simptome, izbjegavanje situacija ili neprestano analiziranje vlastitih odluka.
Depresivnost nije isto što i loš dan ili prolazna tuga. Kod nekih ljudi ona se pokazuje kroz duboku tugu, ali kod drugih kroz gubitak interesa, povlačenje, nedostatak energije, osjećaj praznine, beznađa ili teškoću da obavljaju i ono što im je nekada bilo jednostavno.
Emocionalna iscrpljenost ponekad izgleda još neprimjetnije. Čovjek nastavlja raditi sve što treba, ali više nema osjećaj da se zaista odmara. Postaje razdražljiv, teško se koncentriše, sve mu predstavlja napor i sve češće ima osjećaj da više nema kapaciteta ni za ljude koje voli.
Nakon gubitaka, traumatskih iskustava, razvoda, dugotrajnih konflikata, bolesti, velikih životnih promjena ili perioda intenzivnog stresa mogu se javiti i drugačije reakcije: strah, nesigurnost, teškoće sa spavanjem, nametljive misli, osjećaj bespomoćnosti, povlačenje ili snažne emocionalne reakcije koje osoba teško razumije i reguliše.
Sve ovo ne znači automatski da osoba ima psihički poremećaj. Teške emocije dio su ljudskog iskustva. Tuga nakon gubitka, strah pred neizvjesnošću ili iscrpljenost nakon dugog perioda stresa mogu biti razumljive reakcije na ono kroz šta prolazimo.
Važno je, međutim, primijetiti kada intenzitet, trajanje ili posljedice tih stanja počnu značajno uticati na naš svakodnevni život.
Obratite pažnju na promjenu, ne samo na simptom
Ponekad najvažnije pitanje nije: „Šta mi je?“, nego: „Šta se kod mene promijenilo?“
Možda više ne spavate kao ranije. Sve manje želite biti među ljudima. Teže se koncentrišete. Ono što vas je veselilo više vas ne raduje. Stalno ste na oprezu. Sitnice izazivaju nesrazmjerno snažne reakcije. Umorni ste i nakon odmora. Sve češće imate osjećaj da samo „odrađujete“ dan.
Jedan od tih znakova sam po sebi ne mora značiti ozbiljan problem. Ali kada se promjene gomilaju, dugo traju ili počnu narušavati posao, odnose, san, brigu o sebi i kvalitet života, vrijedi ih shvatiti ozbiljno.
Ne povlačite se kada postane teško
Paradoksalno, upravo kada nam je najteže često počinjemo raditi ono što nam najmanje pomaže – zatvaramo se.
Ne želimo opterećivati druge. Uvjeravamo sebe da će proći. Poredimo svoju patnju sa tuđom i zaključujemo da „nemamo razloga“ osjećati se tako. Otkazujemo susrete, manje razgovaramo i sve više vremena provodimo sami sa mislima koje nas već iscrpljuju.
Ponekad dugo održavamo sliku da je sve u redu jer smo naučili biti jaki, odgovorni i funkcionalni.
Ali sposobnost da izdržimo nešto ne znači nužno da je dobro da to nastavimo izdržavati.
Briga o mentalnom zdravlju počinje mnogo prije krize
Brinuti o mentalnom zdravlju znači prepoznavati vlastite granice, odmarati se bez osjećaja krivice, graditi odnose u kojima možemo biti autentični, razgovarati o onome što nas opterećuje, tražiti podršku i reagovati kada primijetimo da se nešto u nama mijenja.
Nekada će nam biti dovoljan razgovor sa bliskom osobom, promjena životnog ritma ili vrijeme potrebno da se prilagodimo teškom periodu.
A nekada neće.
Tada psihološka pomoć, psihološko savjetovanje ili psihoterapija mogu biti prostor u kojem ćemo bolje razumjeti ono što nam se događa i pronaći načine da se sa tim nosimo.
Za psihoterapiju nije potrebno čekati trenutak kada više ne možemo ustati iz kreveta, kada odnosi počnu pucati ili kada simptomi potpuno preuzmu svakodnevni život.
Pomoć se može potražiti i prije nego što postane neizdrživo.
U ACTUM Centru za lični razvoj i mentalno zdravlje u Tuzli pružamo psihološku podršku, psihološko savjetovanje i psihoterapiju osobama koje prolaze kroz različite emocionalne, odnosne i životne teškoće.