Opširnije o članku

Moja Psihoterapija | ACTUM d.o.o. Tuzla

Dva pristupa isti cilj

Dva pristupa, isti cilj - Mali govornici & Edukacijsko rehabilitacijski kabinet Eduland

Logopedski kabinet "MALI GOVORNICI"

Edukacijsko rehabilitacijski kabinet Eduland

Kako najbolje podržati  razvoj djece, pitali smo  magistricu logopedije Edinu Hodžić i edukatora-rehabilitatora Lejlu Burgić 

  1. Koje su najčešće poteškoće u razvoju djece koje susrećete u svom radu?
    • Edina: Unazad nekoliko godina uočavamo da su to kašnjenja u progovaranju, usporen govorno-jezički razvoj, razumijevanje jezika, sirimašno ekspresivno izražavanje, razvojne jezičke teškoće ali i poremećaj artikulacije, poremećaj fluentnosti govora teškoće u socijalnoj komunikaciji.
    • Lejla: Nažalost, svakodnevna praksa i rad sa djecom, pokazuju nam da sve više mališana nema pokaznu gestu u uzrastu od godinu dana, kasnije imaju poteškoće sa osnovnim motoričkim vještinama poput penjanja, vožnje biciklom, samostalnog hranjenja i oblačenja. Ako na to dodamo i sve veći problem da djeca ne jedu raznovrsnu hranu, da već sa tri godine imaju izražene probleme sa pažnjom i koncentracijom, da imaju oslabljene socijalne vještine, stanje sa dječijim razvojem je zaista alarmantno.
  2. Kako prepoznati da dijete treba stručnu pomoć, na koje znakove roditelji treba da obrate pažnju?
    • Edina: Ukoliko kasni progovaranje i dijete nema prvu riječ ni sa 18 mjeseci, ukoliko ne razumije upute i ne izvršava jednostavne naloge kao što su: daj, donesi, dođi i sl, ukoliko ne koristi jednostavne rečenice sa 3 godine, ukoliko ga okolina ne razumije ili ne pokazuje interes za komunikaciju.
    • Lejla: Ukoliko dijete sa 15-18 mjeseci nema kontakt očima, ne prati pogledom dešavanja u njegovom okolini, ne pokazuje interesovanje za predmete, nema jednostavne imitacije ili ukoliko nije prohodalo, onda su to  sigurni znakovi da dijete treba dodatnu stimulaciju i praćenje od strane stručnjaka. Kasnije, ukoliko dijete sa dvije godine ne ostvaruje interakciju sa drugom djecom, ne razumije naloge i nema funkcionalnu igru, ili ako nema osnovne motoričke vještine (hodanje, trčanje, skakanje) roditelji moraju da potraže podršku i stručnu pomoć.
  3. Na koji način roditelji mogu kod kuće da podrže razvoj djeteta?
    • Edina: Imenovanjem, pokazivanjem, uključivanjem u svakodneve rutine i male obaveze, čitanjem slikovnica, pričanjem priča, recitiranjem pjesmica, igrom imitacije i sl.
    • Lejla: Najvažnije od svega jeste kod djeteta poticati interakciju i imitaciju. Važno je da kod djeteta razvijate kontakt očima, da vas imitira u svakodnevnim aktivnostima, da imitira vaše radnje sa igračkama kako bi iz takvih aktivnosti razvilo samostalnu igru. Da potičete socioemocionalne vještine, da čeka svoj red, da ga uključite u svakodnevne aktivnosti, da razvijate porodične rutine i da kod djeteta razvijate samostalnost i samopouzdanje.
  4. Kako izgleda prvi susret sa djetetom i roditeljima/starateljima?
    • Edina: Procjena govorno-jezičkog razvoja obavlja se uz obavezno prisustvo jednog od roditelja/staratelja kroz strukturiran razgovor o putu razvoja djeteta, te dalje kroz opservaciju i procjenu komunikacijskih vještina, razumijevanja i produkcije govora kroz formalni oblik zapažanja upotrebom logopedskog instrumentarija za procjenu kao i neformalni kroz igru i odnos prema prostoru i osobama unutar njega.
    • Lejla: Na prvi susret dijete dolazi sa roditeljima/starateljima. Kroz razgovor i ciljano usmjerena pitanja, uzimamo dječiju anamnezu, podatke od rođenja pa sve do danas, tražimo informacije o porodičnim rutinama, navikama koje dijete i porodica imaju, te radimo opservaciju djeteta u slobodnoj igri, u interakciji sa roditeljima i u interakciji sa terapeutom. Prvi susret je samo uvod u edukacijsko rehabilitacijsku procjenu koja traje dva do tri susreta i obuhvata procjenu djeteta u okviru kognitivnog, motoričkog, socioemocionalnog i adaptivnog razvojnog područja.
  5. Šta smatrate najvećim izazovom u radu sa djecom danas ?
    • Edina: Porast vremena koje djeca provedu uz digitalne uređaje što utiče na razvoj govora i jezika a sa druge strane manjak žive riječi i komunikacije u svakodnevnom životu.
    • Lejla: Osvijestiti roditelje da nije uredu da dijete do treće godine koristi telefon ili gleda bilo koji drugi uređaj nekoliko sati dnevno, da dijete treba da bude samostalno u što većem broju aktivnosti, da vještine hranjenja, oblačenja i brige o sebi treba da uči već od ranog uzrasta, te da mora imati različito senzorno iskustvo, i biti motorički aktivno kako bi imalo optimalan rast i razvoj.
  6. Na koji način sarađujete sa drugim stručnjacima ?
    • Edina: Timskim radom i savjetovanjem sa edukatorom-rehabilitatorom, psihologom, pedijatrom koji je ponekad prvi tu da prepoznaju i uputi roditelje da potraže logopedsku podršku, često je to specijalista dječiji neuropsihijatar, također bitna karika su i odgajateljice u vrtiću i učiteljice.
    • Lejla: Na prvom mjestu su tu pedijatri i odgajatelji u predškolskim ustanovama koji prvi prepoznaju odstupanje u tipičnom razvojnom miljokazu djeteta i koji najčešće i upute dijete na dalju procjenu. Nakon toga, ukoliko potvrdimo da dijete ima kašnjenje u razvoju onda timski moramo da radimo sa logopedima i psiholozima, a sve sa ciljem optimalnog razvoja djeteta.
  7. Možete li podjeliti neki pozitivan primjer iz prakse kada je Vaš rad donio pozitivnu promjenu?
    • Edina: Mnoga djeca koja su kasnila u govoru, nakon uključivanje u logopedski tretman u ranom uzrastu danas uspješno komuniciraju i lijepo se izražavaju. Moram reći da su čak neki i tužni kada je kraj naših vježbi i kada uspješno završimo tretman.
    • Lejla: svako dijete može da uči i napreduje. Uz timski rad, povjerenje između roditelja i terapeuta i u stimulativnoj sredini, svako dijete ostvari napredak. Mnogo je djeca koja nakon tretmana, uspješno pohađaju vrtiće, idu redovne škole, postižu velike rezultate.
  8. Koja je vaša poruka roditeljima koji primjećuju da dijete kasni u razvoju?
    • Edina: Potražite pomoć na vrijeme, jer tada ćemo zajedno imati najbolje rezultate.
    • Lejla: Najteža vrata koja treba da otvore su upravo naša, ali adekvatna podrška, kontinuiran rad i vjera u dijete, uvijek daju rezultate.

Psihoterapija

Započeti psihoterapiju znači započeti novu vezu.

VEZU SA SAMIM SOBOM!

To je neraskidiva i najjača veza u univerzumu. Samo hrabri je započinju. Na psihoterapiji ćete skupa sa terapeutom sagledati vaše životne teškoće, pri čemu ih vi kao klijent i terapeut razumijete na različite načine.

Korisni linkovi

Kontakt informacije

+387 61 474 868
info@mojapsihoterapija.ba
Bećarevac 2, 75000 Tuzla
Bosna i Hercegovina