Često neposredno nakon logopedske seanse roditelji kaži “dijete kod vas sve dobro izgovara ali, kod kuće ne želi” ili “zašto kod vas može da izgovara lijepo glas, a dok ga slušam u igri sa djecom to ne može”.
Odgovor je jednostavan usvajanje pravilnog izgovora glasova odvija se u nekoliko faza.
Na logopedskoj seansi dijete uči kako pravilno postaviti govorne organe, oblikovati i produkovati glas. U tom trenutku dijete je usmjerno na terapeuta, na zadatak, dobija stalne upute, podršku i korekciju. Pravilan izgovor je u fazi pozicioniranja i ispravljanja i nije još automatska vještina.
Nakon toga kroz jedan duži period na sesiji kao i kod kuće, izgovor je potrebno uvježbavati kroz različite situacije, u riječima, rečenicama, pjesmicama, spontanoj konverzaciji i igri. To je faza automatizacije koja često traje duže nego samo usvajanje mjesta i načina pravilnog izgovora oštećenog glasa.
Djeca su fokusirana na ono što žele reći a ne na način na koji govore i zbog toga roditelji budu zbunjeni zašto dijete pravi greške u svakodnevnim prilikama. Kod kuće, u vrtiću, na igralištu djeca su opuštena i sve drugo je zaokupiralo njihovu pažnju tada je očekivano da se vrate staroj navici izgovora jer proces usvajanja nije završen.
Da bi dijete bilo motivisano da vježba kod kuće potrebno je odvojiti neko kraće “samo vaše vrijeme” izabrati zadatke koji su poticajni, kratki, zanimljivi, kreativni. Atmosfera u toku samog rada treba biti opuštena, podržavajuća i bez pritiska. Na takav način dijete će dobiti više prilike da pravilan izgovor postepeno prenosi u spontani govor. Ukoliko se dešava da dijete griješi roditelji trebaju znati da je to očekivano, ali svaki puta kada je izgovor tačan to pojačava vjerovatnoću da će se glas brže automatizovati. Uloga roditelja jeste da bude podrška a ne neko ko će stalno da ispravlja ili ispituje. Bit će dana kada će dijete govoriti odlično ali i dana kada se vrati starim navikama zato budite strpljivi.
Trebamo znati da se mnoga djeca osjećaju nesigurno kada trebaju raditi kod kuće pa će iz te same nesigurnosti izbjegavati rad u kućnom okruženju. Onog trenutka kada sami zaključe da je u zajedničkom radu snaga i kada dijete dobije pohvalu za svoj trud a ne samo uspjeh postići će se bolji rezultat i više zajedničkog rada. Jer napredak u govoru nije samo vježba to je osjećaj podržanosti, strpljenja i ljubavi.
Greške koje djeca prave nisu znak da terapija nije uspješna, nego su dio prirodnog procesa učenja. Uz dovoljno vježbe, strpljenja i dosljednosti pravilan izgovor se generalizira i dijete ga počinje koristiti bez napora i razmišljanja.
Krajnji cilj logopedske terapije jeste da dijete pravilno izgovara sve glasove u svakodnevnoj komunikaciji, to je proces koji se polako započinje u logopedskom kabinetu, a dalje se prenosi u svim govornim situacijama, zato je važno da roditelji zajedno sa djecom traže prilike u kojima će samo učenje biti interesantno i prirodno.