Kada dijete ima otpor prema određenim teksturama, boji ili mirisu hrane?

Neka djeca odbijaju određenu vrstu hrane, ne vole pranje zuba, dodir oko usta ili imaju pretjeranu reakciju na određenu teksturu. Iako često čujemo da se radi o “razmaženosti ili izbirljivosti djeteta”, ali u pozadini može biti i oralna senzorna osjetljivost.

Oralna senzorna osjetljivost je stanje u kojem dijete pojačano ili smanjeno reaguje na podražaje oko usta i u ustima (dodir, teksturu, temperature, ukus). Manifestuje se kao preosjetljivost (smeta mu mnogo toga) ili neosjetljivost (traži jače podražaje, grize, stavlja predmete u usta, škripi zubima i sl).

Svakako da roditelji mogu prepoznati senzornu osjetljivost oralnog tipa ako dijete odbija kašastu hranu (jogurt, pire, puding), ima često refleks povraćanja pri pojedinim ili novim teksturama, ne voli prati zube četkicom, ima potrebu da stavlja stalno neki predmet u usta (rukave, bojice i sl).

Oralna senzorna osjetljivost može da utiče na govor kroz samu pripremu govornog aparata koji prolazi kroz proces hranjenja, žvakanja, pokreta i koordinacije jezika i usana što kasnije može uticati na jasnoću izgovora. Ukoliko dijete izbjegava osjećaje u ustima može izbjegavati i govornu aktivnost.

Roditelji su ti koji svakako mogu pomoći svom djetetu kroz uvođenje tekstura korak po korak i na vrijeme kao npr: igre puhanja balona, svijeća, piti tekućinu kroz slamčicu, dopuštati istraživanje hrane rukama bez stalne potrebe da se dijete nudi iznova i iznova.

Važno je znati da dijete ne bira da mu nešto smeta njegov nervi sistem tako reaguje.